LAURA MARTINOVIĆ
GALERIJA CEKAO
Rječnik katalonskih i španjolskih interpretacija
U ponedjeljak, 10. lipnja u 19 sati u galeriji CEKAO otvorit ćemo izložbu mlade umjetnice, Laure Martinović (1993.), magistre grafike, iz klase Svjetlana Junakovića. Martinović je 2015. godine jedan semestar provela na Ulster sveučilištu u Belfastu (Ujedinjeno kraljevstvo) na smjeru - Ilustracija. Jedna je od finalistica Erste Fragmenata za 2018. godinu. 2017. i 2018. provela je u Barceloni, gdje je prošla stručnu praksu u Metafora privatnoj umjetničkoj školi, kao ilustratorica, animatorica i video umjetnica. Tekst za izložbu Laure Martinović piše Leopold Rupnik.
///
Dolaskom u novu sredinu prisiljeni smo prilagoditi svoja čula plešućim, nama nerazumljivim fonemima i grafemima, skokovitim naglascima ili nabacanim tildama na papiru. Kultura nepoznatog jezika, koja nas zbog nerazumijevanja isprva grči i ispunjava nelagodom uskoro se pretvara u semantičku igru gdje svakom jezičnom tragu otkrivamo korijenje, tražimo mu smisao i urezujemo u njega svoja značenja. Život u jeziku, pogotovo onom stranom, nalikuje u mnogočemu na igru s djetetom. Jezik koji nam je stran odjednom postaje dio naše subjektivnosti, vežemo se za njega i tetošimo ga, stvaramo utiske i interpretacije, ali ga isto vodimo kudikamo i na krivi put, ispravljamo ga i puštamo da učini pogrešku. U tom razigranom periodu shvaćanja jezika naše igre riječima nas vode do izravnog kontakta s jezikom i kulturom u kojima opisujemo sebe i time postajemo neizostavni dio tog jezika. Oko tih jezičnih igara upoznavanja novog jezika pozicionirala se Laura Martinović svojim umjetničkim radom Rječnik katalonskih i španjolskih interpretacija u kojem svoje utiske frazema oblikuje u crteže, kolaže ili skulpture, donoseći tako iz svojih putovanja sjećanja na vizure Barcelone kroz jedinstvenu jezičnu igru koju bilježi u svojim djelima. Grabeći zvučne frazeme ili zgodne pjesničke slike po putu, umjetnica asocijativno bilježi ono što vidi i čuje, interpretira to i reproducira u svojim djelima poput kakve lingvistkinje koja želi ući u trag neviđenim ili neshvaćenim jezičnim pojavama. Spoj igre s nepoznatim jezikom i umjetničin senzibilitet rezultiraju u vizualnim doskočicama koje su neponovljive jer su urešene semantičkim inventarom umjetnice i njenom jedinstvenom umjetničkom perspektivom. Međutim, umjetnica se ne bavi isključivo subjektivnim oslikavanjem njoj stranih riječi, već uključuje i propitivanje političke povijesti dviju kultura u kojima se nalazila. Pokušavajući tako razlikovati ili pronaći sličnost između katalonskih i španjolskih riječi, umjetnica također proživljava i pokušava shvatiti kulturni i politički rascjep Katalonije i Španjolske koji onda izražava kroz razne medije izloženih umjetničkih djela.