MARINO I ANA : drugi dio

GALERIJA BERNARDO BERNARDI

SAVJET PITA / u suradnji s portalom Vizkultura

U četvrtak, 25. travnja u galeriji Bernardo Bernardi otvara se izložba riječkoga dua, Marina i Ane, naziva - drugi dio. Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić (MKF&AT) diplomirali su na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i od tada zajedno djeluju. Fokusirani su na dizajn i vizualne komunikacije, različitih opsega i slojevitosti, najčešće u polju kulture i umjetnosti. Bilo da je riječ o vanjskim ili autorskim projektima, procesi istraživanja, eksperimentiranja i igre zauzimaju važnu ulogu u radu kao i osjećaj za taktilnost i materijalnost. Prostoru grafiku ovog riječkog dua moći ćete pogledati do 15. svibnja u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb.
U nastavku, tekst Lane Cavar.

Od pojave interneta stvari u grafičkom dizajnu postale su globalno više-manje unificirane. Granice mogućeg, u tzv. kreativnom prostoru ove discipline, drastično su se suzile. Dizajn je nekad bio obilježen granicama tehnologije. Danas su njegove granice određene trendovima.

Drugačije vjerojatno i nije moguće. Od pomodne manystuffizacije* koju provode hip online platforme, do u nas opće prihvaćene nepogrešive Haške tipografije, trendovi u dizajnu prije svega se prepoznaju u tipografskim gestama. Mogli bismo reći da u grafičkom dizajnu stvari funkcioniraju prema principu — reci mi koju tipografiju koristiš, i reći ću ti tko si.

Tu i tamo sretne se rad koji nije lako tako klasificirati. Koji nije lako prepoznati, niti smjestiti. Koji ne upada, barem ne u toj mjeri. Malo je takvih. A takvi su Marino i Ana.

Oni su iz Rijeke. Oni su s Akademije. Oni nisu ni s Dizajna, a ni s Instagrama ili Facebooka (ok, Marino jest, ali Ana nije!). Jedno od njih dvoje je na PC-ju. Oni nemaju web, ali imaju jedan blog koji se zove obrnuto, Ana i Marino, i nije apdejtan od 2017. Njima na izložbi Hrvatskog dizajna jako često nije prošlo. A onda kad je prošlo, dobili su nagradu. Nagrade. Ali nikad za Blitz, Kastav ili Zoom. "Te nitko neće", reći će oni. "Ali baš ti su najbolji!", kažem ja.
Ona voli žutu. A on voli da je fashion. Ona njega zove Cico, a on nju Ane, iako je ona iz Poreča. Kažu da stvarno znaju crtati (i da znate da stvarno znaju!), a za tipografiju kažu, da recimo ja, puno bolje uguravam. Pritom misle — prelomim na justify.

Zato sam oduvijek voljela Marina i Anu!
Jer njihov dizajn dolazi odnekud drugdje, s mora, doslovce rasterećen anglosaksonske hladnoće. Jer su rijetki među nama, koji se ne izražavaju primarno tipografski, a ako se na to odluče, čine to po vlastitim pravilima. Jer se u njihove radove, posebno one koje rade slobodno, za kulturne projekte svojih prijatelja na Kvarneru i u Istri, sakrio sav šarm Mediterana. Jer kad pogledam njihov plakat, dođe mi da se nasmijem od uha do uha, umjesto da pitam — "Koja ti je to tipografija?".

Kod Marina i Ane, naći će se i slova, i boja, i crteža, i papira... No prije svega toga bit će tu puno radosti, veselja, igre, ljubavi, sunca, smijeha i ljeta (vrućeg i dugog, bez klime!).
Možete li zamisliti kako izgleda takvo nešto? E pa tako vam izgleda njihov dizajn!
I njih dvoje, kad dođu zajedno.

*manystuff.org je jedan od prvih i najutjecajnijih blogova za grafički dizajn, ugašen 2016.

Lana Cavar